Što je e- poslovanje?
Elektroničko poslovanje ili e-business (engl.) sustav je izvršavanja
svih elemenata poslovnih aktivnosti ekonomskog procesa elektroničkim
putem.
Obilježja:
E-poslovanje je poslovna transformacija temeljena na:
-udruživanju poduzeća
-procesu suradnje
-globalnog mrežnog povezivanja
-uporabom interneta kao medija
Internetsko i elektroničko poslovanje omogućuje:
-povezivanje dobavljača
-brzu, trenutnu razmjenu informacija
-integriranje svih procesa unutar lanca vrijednosti
-značajno snižavanje troškova, a time i cijena.
Prednosti i nedostaci:
Prednost e- poslovanja je ta što ono može poboljšanim
marketingom povećati prodaju, kao i veličinu prodajnog programa te
smanjiti troškove vezane za upite kupca. E- poslovanje proširuje tržište
poslovanja i time povećava različite mogućnosti kupovine. Kupcima
su informacije o proizvodima i uslugama dostupnije, imaju veći izbor
proizvoda po nižim cijenama, a kupovina im postaje praktičnija i prilagodljivija
zbog dužeg radnog vremena, tj. dostupnosti proizvoda 24 sata dnevno
sedam dana u tjednu. E- poslovanjem smanjuju se transakcijski troškovi
kojima su izloženi i kupci i proizvođači. Ono smanjuje transakcijske
troškove tako da poboljšava tok informacija i poboljšava koordinaciju
aktivnosti. Jednom kad je prednost e-poslovanja prepoznata, unutar
pojedine tvrtke, najvažnije što menadžeri i tehničko osoblje trebaju
razmotriti jest infrastruktura internetski zasnovanog poslovanja,
od pojedinačnog internetskog poslužitelja što je povoljno za manju
tvrku pa sve do sustava informacijski intenzivne on-line obrade transakcija
kakve grade velike zrakoplovne kompanije i turističke agencije.
Nedostaci e– poslovanja i e- trgovine kriju se u
prebrzom mijenjanju tehnologije i međunarodnim kulturološkim i zakonskim
poteškoćama. Također, neki proizvodi nisu prikladni za ovaj vid prodaje
(lako kvarljivi proizvodi).
ODNOSI U E-POSLOVANJU I UPRAVI
Slika 1. Odnosi u e-poslovanju i upravi
PODJELA E- POSLOVANJA NA MODELE:
• B2B (Business-to-business) - model u kojem su sudionici
pravne osobe/ tvrtke.
To je poslovanje među poduzećima.
-omogućuje bolju povezanost poduzeća te brže i jeftinije međusobno
poslovanje putem elektroničke razmjene podataka. B2B poslovanje koristi
se za koordinaciju operacija organizacije i njenih dobavljača, logističko
planiranje u organizaciji i u partnerskim organizacijama koje transportiraju,
skladište, prodaju ili održavaju njene proizvode. Njime se postižu
niže nabavne cijene, smanjenje zaliha, skraćeni proizvodni ciklusi
te niži troškovi marketinga i prodaje.
• B2C (Business-to-Consumers) - model koji uključuje
maloprodaju krajnjim potrošačima – kupcima.
To je poslovanje poduzeća s korisnicima.
- ono se u osnovi odnosi na online prodaju proizvoda poduzeća krajnjim
kupcima, uz obilato korištenje nekog oblika odnosno tehnike Internet
marketinga
• C2C (Consumer-to-Consumer) - model u kojem krajnji
kupac prodaje i kupuje od krajnjeg kupca, fizičke osobe. Pod ovim
modelom možemo naći i oglašavanje i nuđenje osobnih usluga.
• P2P (People-to-People) - model u kojem dolazi
do razmjene dobara, uglavnom digitalnih.
• C2B (Consumers-to-Business) - model uključuje
fizičke osobe koje svoje proizvode i usluge prodaju poslovnim subjektima
ili pak kupce koji tragaju za prodavačima.
• B2E (Business-to-Employees) – kategorija koja
obuhvaća sve interne aktivnosti unutar poduzeća, obično putem Intraneta
i korporativnih portala. Ovdje se mogu odvijati sljedeće aktivnosti:
razmjena informacija među zaposlenima, razmjena ili prodaja proizvoda
zaposlenima, online treninga i sl.
-ima za cilj povećanje efikasnosti i kvalitete rada u organizaciji
te integraciju raznih funkcija organizacije. Obuhvaća komunikaciju
između zaposlenika putem e-maila ili videokonferencija kao i elektroničko
objavljivanje dokumenata. Elektroničko objavljivanje dokumenata omogućuje
poduzeću jeftino, brzo i ažurno objavljivanja dokumensta od interesa
za zaposlenike. Dokumenti se objavljuju na intranetu čime se štedi
uredski materijal, a izmjene i dodaci dokumentaciji mogu se objaviti
znatno jeftinije i brže.
Slika 2. B2G, G2C, G2G
• G2B (Government-to-Businesses), G2C (Government-to-Citizens)
- poslovanje države s poduzećima (G2B) odnosno građanima(G2C)- kategorije
su u kojoj državne službe razmjenjuju proizvode, usluge i informacije
sa fizičkim i pravnim osobama. Ova kategorija je trenutno u RH najzapuštenija.
-obuhvaća veliki broj usluga i informacija koje država pruža kako
poslovnim subjektima tako i građanima.
Usluge poduzetnicima su najčešće vezane uz:
- mirovinsko i zdravstveno osiguranje zaposlenika,
- porez na dobit,
- porez na dodanu vrijednost,
- registraciju novog poduzeća,
- prijavu podataka državnom zavodu za statistiku,
- carinsku deklaraciju,
- zaštitu okoliša te
- javnu nabavu.
Tu su još, npr:
• C2G (Citizens-to-Governments),
• B2G (Business-to-Governments),
• E2E (Exchange-to-Exchange ili End-to-End),
i mnogi drugi, ne tako zastupljeni modeli.
G2C (Government-to-Citizens)
Građani danas očekuju mnogo više nego ranije. Oni zahtijevaju točne
i njima prilagođene informacije. Žele da ih javna uprava tretira kao
osobe i da učinkovito reagira na pojedine okolnosti i životne situacije
svakog pojedinca.
Informacijsko društvo od javne uprave traži da se potpuno reformira
i nudi joj priliku da poboljša svoje usluge, poveća učinkovitost i
ponovno zasluži povjerenje građana. Za građane to znači da je dovoljan
samo telefonski poziv ili internet za pristup potrebnim informacijama.
Slika 3. G2C
Government-to-citizen, odnosno G2C podrazumijeva poslovanje između
javne administracije i građana. Državna tijela otvaraju se prema građanstvu
putem Web portala. Tim načinom informacije postaju dostupnije široj
javnosti.
G2C - servis za komunikaciju javne uprave sa građanima zasnovan na
konceptu interneta. Osnovne komponente su posjetioci, informacije,
online servisi, digitalna demokracija. Ovi servisi podrazumijevaju
omogućavanje transakcija kao što su podnošenje zahtjeva, obnove dozvola,
plaćanje poreza, a obavljaju se jednostavnije u kraćem vremenskom
roku.
G2C inicijative također često pokušavaju da pomoću sredstava kao
što su internet prezentacije i info kiosci učine informacije dostupnijima.
S drugog aspekta, G2C inicijative se odražavaju na samu vladu tako
što utječu na promjenu poslovnih procesa u organizaciji. Mnogi smatraju
da bi jedan od osnovih ciljeva G2C inicijativa trebao biti kreiranje
takozvanih “one-stop shops” - jedinstvenih mjesta sa kojih građani
mogu obavljati razne usluge, naročito one koje zahtijevaju suradnju
nekoliko agencija, a za koje im neće biti potrebno da kontaktiraju
svaku agenciju pojedinačno. Potencijalni rast G2C inicijativa se odnosi
na povećanu interakciju građana među njima samima i na povećano učešće
građana u vlasti.
G2C obuhvaća veliki broj usluga i informacija koje država pruža kako
poslovnim subjektima tako i građanima.
Najčešće usluge građanima su u područjima koja se tiču:
- zapošljavanja,
- socijalnih naknada,
- osobnih dokumenata,
- registracije vozila,
- građevinskih dozvola,
- prijave poreza na dohodak,
- prijave prebivališta/boravišta,
- obavještavanja policije
- javnih biblioteka
- izdavanja izvoda i uvjerenja
- upisa na visokoškolske ustanove
- zdravstvenih usluga i dr.
PRIMJER:
G2C- u državi Arizoni se produženje registracije vozila obavlja online
(Web ili IVR- interactive voice response), proces traje 3- 4 minute,
pri čemu se ostvaruje ušteda države od 1,2 milijuna dolara godišnje.
PREDNOSTI G2C:
- jednostavnost servisa
- lakoća korištenja
- automatizacija
- smanjenje vremena i troškova
Proces sazrijevanja inicijativa elektronske uprave se odvija kroz
četiri faze. Većina vlada počinje sa pružanjem elektronskih informacija,
namijenjenih različitim ciljnim grupama. Vremenom pritisak javnosti
i želja za povećanjem interne efikasnosti zahtijevaju distribuciju
kompleksnijih usluga. Ovaj proces se odvija u fazama u kojima različite
usluge postaju postepeno dostupne. Izbor usluga koje vlada odluči
da ponudi elektronskim putem zavisi od dva faktora: jedan je potražnja
javnosti za određenim uslugama, a drugi je smanjenje internih troškova.
Razvoj elektronske uprave i nivoi usluga, odnosno, načini interkacije
između ciljnih grupa se predstavljaju u sljedeće četiri faze:
1. E-uprava označava prisustvo vlade na internetu koja obezbjeđuje
javnosti, u prvom redu građanima i poslovnom sektoru (G2C i G2B),
relevantne informacije. Ovaj format Internet prezentacija vlade
je sličan brošuri. Vrijednost koju javnost ima od ovoga je javna
dostupnost: procesi su objašnjeni i transparentniji su, što doprinosi
demokratizaciji, ali i efikasnijem obavljanju usluga. U odnosu G2G
različite javne institucije mogu kroz elektronski medij drugim institucijama
distribuirati svoje statičke infromacije.
2. Interakcija između vlade i javnosti (G2C i G2B) se stimulira
kroz različite aplikacije. Ljudi mogu postavljati pitanja putem
e-maila, pretraživati baze podataka, učitavati i snimati obrasce
i dokumente, što im značajno štedi vrijeme u odnosu na obavljanje
ovih aktivnosti tradicionalnim putem. Sve informacije su dostupne
24 sata dnevno, dok bi se na šalteru mogle dobiti samo tokom radnog
vremena. Ova faza za interakciju G2G označava upotrebu lokalnih
mreža, te razmjenu podataka putem e-maila ili internet aplikacija.
3. Povećava se kompleksnost tehnologije; ona pretpostavlja da se
sve transakcije mogu obaviti bez napuštanja kancelarije. U ovoj
fazi vlade dostupnima čine usluge kao što su porezne prijave, produženje
dozvola, predavanje različitih zahtjeva ili elektronsko glasanje.
Treća faza je tehnološki najzahtjevnija, a podrazumijeva i ostvarivanje
zakonskih i drugih preduvjeta da bi se mogla implementirati. S obzirom
na stupanj na kojem se vrši interakcija javnosti sa vladom potrebno
je implementirati elektronski potpis, te poduzeti sve mjere zaštite
privatnosti i osigurati zaštitu podataka, ali i obezbijediti zakonski
okvir za legalan transfer ovih usluga.
4. Do ove faze dolazi kada se integriraju svi informacijski sistemi
i javnost može dobiti sve usluge na jednom virtualnom šalteru. U
ovoj fazi smanjenje troškova, povećanje efikasnosti, i zadovoljstvo
korisnika dostižu najviši nivo. Jedinstveno polazište za sve usluge
je ultimativni cilj svih inicijativa e-uprave. Najveći faktor rizika
u dostizanju ovog cilja je na strani same vlade jer podrazumijeva
drastičnu promjenu kulture, procesa i odgovornosti u okviru vladine
institucije. Ovaj cilj je nemoguće ostvariti bez promjene rada i
navika javnih službenika, kao i bez uvođenja novih modela suradnje
među njima.
ZAKLJUČAK
Današnji svijet se sve više razvija razvojem tehnologije. Informacije
su na svakom koraku, svugdje ih se može naći. Vlada stoga nastoji
omogućiti što bolji pristup građanima na najdostupnijim mjestu, na
internetu. Pristup informacijama, obavijestima te rješavanje procesa
koji bi inače trajali puno duže. Ovako građani imaju mogućnost rješavati
to preko interneta koji im je dostupan kada njima odgovara, u bilo
koje doba dana, 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Građani imaju tako
slobodan pristup informacijama i znanju. Građani će biti osposobljeni
za prihvaćanje novih poslova i tehnologija, što je zapravo potreba
za daljnje napredovanje u društvu i napredovanje samog društva. Uvođenjem
ovog servisa poboljšava se pružanje informacija i usluga, kako bi
se omogućilo građanima da sudjeluju u procesu donošenja odluka.
LITERATURA:
Čerić, V., Varga, M., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element,
Zagreb, 2004.
http://hr.wikipedia.org/wiki/E-poslovanje
www.itbusiness.ba/ITB/Documents/Brosure/eGovStudy.pdf
www.bajramovic.info/docs/script/Skripta_IPPJU_Dio_1.doc
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|