VRIJEDNOSNI PAPIRI
Svakog
dana susrećemo se s nekakvim papirima. U suvremenoj privredi, u razvijenosti
financijskog tržišta, vrijednosni papiri imaju raznovrsnu ulogu u unutarnjem
i u međunarodnom prometu. ta se uloga svodi, gledajući globalno, na to
da vrijednosni papri služe kao sredstvo plaćanja, sredstvo kredita i sredstvo
robnog prometa. vrijednosni papiri omogućavaju maksimalnu mobilizaciju
slobodnih novčanih sredstava i njihovu brzu cirkulaciju u prometu, jer
se mogu lako i bez velikih smetnji prenositi s jedne osobe na drugu.
Vrijednosni papiri kao svrsishodan instrument financijskog tržišta efikasno
funkcioniraju zbog toga što imaju određena svojstva koje respektiraju
raznoliki subjekti financijskog tržišta. kvalitete vrijednosnih papira
najviše dolaze do izražaja zbog svoje sigurnosti, očuvanja realne vrijednosti
te rentabilnosti i likvidnosti.
Dijelimo ih na investicijske i hibridne vrijednosne
papire. Pod investicijskim podrazumijevamo dionice i obveznice dok pod
hibridnim podrazumijevamo povlaštene ili preferencijalne dionice, participativne
obveznice i izvedenice (prava, opcije, varante, futurese i dr.)
2. POJAM I VRSTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA
2.1. Općenito o vrijednosnim papirima
U stručnoj literaturi nailazimo na različita objašnjenja pojma vrijednosnog
papira, uvijek polazeći od njegovih bitnih svojstava, uz naglašavanje
razlika prema drugim sličnim ispravama. Tako se vrijednosni papir tumači
kao isprava o građanskom pravu koje je s ispravom usko povezano, na način
da je iskorištavanje toga prava uvjetovano držanjem isprave. Redovito
se naglašava kako povezanost isprave i prava ne dolazi kod svih vrijednosnih
papira jednako do izražaja. Pri tome se ističu tri elementa povezanosti:
uvjet nastanka prava, uvjet prenosivosti prava i uvjet ostvarenja prava.
Ipak, sva tri elementa ne moraju kumulativno postojati da bi se isprava
smatrala vrijednosnim papirom, ali se prisustvo barem drugog ili trećeg
uvjeta smatra neophodnim. Značajke vrijednosnog papira ponekad se izražavaju
tako da se on opisuje kao isprava o nekom imovinskom pravu u kojoj je
to pravo inkorporirano na način da je isprava neophodna za vršenje toga
prava, njegov prijenos ili terećenje.
Vrijednosni papir moguće je odrediti ne samo kao ispravu, već i kao pravni
posao ili stvar. Ako se promatra kao pravni posao, naglašava se izdatnikova
obveza izvršenja određene činidbe ovlašteniku iz papira. Govoreći o vrijednosnom
papiru kao stvari ističe se njegova podobnost da bude objektom stvarnih
prava, kao što su vlasništvo i založno pravo. O tome što su vrijednosni
papiri postoje različite teorije i gledanja, nastala u različitim društveno
– ekonomskim i političkim uvjetima i prostorima. Razvoj robne privrede,
širenje tržišta i s tim povezane složene brojne transakcije prometa roba
i usluga nalagalo je potrebu efikasnog i sigurnog obavljanja međusobnih
poslovnih odnosa, iz kojih su nastale određene tražbine koje postaju sve
mobilnije.
Pojedini vrijednosni papiri nastaju u drugoj polovici 19. st. Kao zajednički
naziv za mnogobrojne papire koji su cirkulirali u prometu, a bili su nositelji
u njima upisanih prava. Zakonodavstvo iz područja regulative vrijednosnih
papira nije postavilo čvrste pojmovne odrednice tog termina, što je rezultiralo
posljedicom pravne nesigurnosti. Heinrich Bruner izrazio je shvaćanje
o vrijednosnim papirima koje se je uglavnom prihvatilo a to je da je vrijednosni
papir isprava u kojoj je upisano neko privatno pravo na način da je za
ostvarenje toga prava potrebno posjedovanje same isprave. Pisane izjave
dokazuju postojanje prava i simboliziraju egzistenciju potraživanja, odnosno
obveze. Na taj način se imovinsko pravno točno fiksira te se prenosi na
siguran i podesan način. Prijenosom pisane isprave o postojanju prava,
odnosno potraživanja, obavlja s istovremeno i prijenos potraživanja. Papir
sam za sebe ima neznatnu vrijednost, ali upisana potraživanja u njemu
imaju toliku vrijednost koliko je potraživanje koje je u njemu utjelovljeno.
Vrijednosni papiri se mogu prodati trećoj osobi što omogućava cirkulaciju
prava na tržištu a to dovodi do nove vrijednosti vrijednosnog papira pa
tako razlikujemo vrijednosne papire koji glase na nominalnu vrijednost
i onu tečajnu.
Nominalna ili naslovna vrijednost je iznos na koji glasi papir i vidi
se iz teksta isprave te kod vjerovničkih papira čini visinu tražbina,
a kod papira udjela visinu udjela.
Vrijednost po kojoj se kupuju i prodaju papiri naziva se tečajna vrijednost
vrijednosnih papira. Vrijednosnim papirima može se trgovati na burzama
i drugim institucijama koje imaju dozvolu za trgovanje vrijednosnim papirima
te se tu formira cijena vrijednosnih papira. On a može biti veća ili manja
od nominalne.
2.2. Tržišta vrijednosnih papira
Vrijednosni papiri pojavljuju se na primarnom i na sekundarnom tržištu.
Na primarnom oni se prvi put nude potencijalnim kupcima. Emisijom papira
i njihovom prodajom izdavatelj pribavlja novčana sredstva, mobilizirajući
tako raspršena sredstva u gospodarske svrhe. Za razliku od toga, na sekundarnom
tržištu trguje se vrijednosnim papirima koji su već planirani. Može se
trgovati organizirano ili neorganizirano pa govorimo o burzama ili drugim
uređenim tržištima.
Burza se definira organizirano tržište na kojemu u skladu sa strogo
propisanim pravilima, kupci i prodavatelji trguju vrijednosnim papirima.
Njihova zadaća je spajanje ponude i potražnje vrijednosnica na jednome
mjestu. Mjesta trgovanja razvijala su se kroz povijest i mijenjala, pa
tako danas postojanje ponude i potražnje na parketu burze sve više gubi
važnost jer se trgovina vrijednosnicama s burzovnog parketa prebacuje
na kompjutorske monitore. Unosom naloga za kupnju ili prodaju u osobno
računalo elektronski sustavi omogućuju tržišnim sudionicima zaključivanje
burzovnih transakcija. Nalozi se prenose u glavni kompjuter na burzi koji
uspoređuje i izvršava naloge ako je to moguće .
Da bi se moglo trgovati vrijednosnim papirima oni moraju imati određene
sastavne dijelove a to su :
1. naznaku vrste vrijednosnog papira,
2. serijski i kontrolni broj vrijednosnog papira,
3. tvrtku, sjedište i adresu izdavatelja,
4. naznaku da vrijednosni papir glasi na donositelja ili na ime; ako glasi
na ime, vrijednosni papir sadrži tvrtku i sjedište pravne osobe ili ime
i prezime i jedinstveni matični broj građanina,
5. opis prava i obveza koje sadrži vrijednosni papir, obveze izdavatelja
i način njihova ostvarenja,
6. mjesto i nadnevak izdavanja vrijednosnog papira,
7. potpise osoba koje su za to ovlaštene statutom izdavatelja.
3. VRSTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA
Vrijednosni papiri se mogu podijeliti prema nekoliko kriterija. Po prvom
kriteriju, dospijeća, možemo razlikovati kratkoročne, koji uglavnom dospijevaju
unutar l godine, srednjoročne, koji obično dospijevaju između 3-7 godina
te dugoročne vrijednosne papire koji dospijevaju općenito 10-15 godina,
s izuzecima i do 30 godina. Dionice po definiciji nemaju čvrsto dospijeće.
Po kriteriju vrste obveze možemo razlikovati dugovne vrijednosne papire,
unutar kojih se obveza mora isplatiti u potpunosti i na vrijeme te glavničke
(dioničke) vrijednosne papire, kod kojih ne postoji nikakvo jamstvo niti
obveza na isplatu bilo kakovih prihoda. Nove vrste vrijednosnih papira,
uz kratkoročne i dugoročne obveznice te dionice, pojavile su se kao odgovor
na nepredvidljiva kretanja valutnih tečajeva, kamatnih stopa, roba, burzovnih
indeksa i sl., a koja prema naravi svog djelovanja mogu ne samo utjecati
na poslovne rezultate poduzeća, već u konačnici mogu ugroziti i sam opstanak
poduzeća. Glavni su instrumenti, koji se koriste bilo u svrhu izmjene
rizičnog profila poduzeća bilo u svrhu stvaranja novih financijskih instrumenata,
unaprijedni i ročni ugovori, opcije i SWAP-ovi (zamjene). Uz ove financijske
instrumente čiji je zaje¬dnički naziv, izvedenice ili derivati, pojavili
su se i hibridni financijski instrumenti drugo ime za izvedenice, koji
unutar sebe kombiniraju dvije vezane imovine ili predmeta hibridnog instrumenta.
Ovakvi instrumenti koriste se kao alatke unutar upravljanja rizicima.
3.1. Investicijski (dugoročni) vrijednosni papiri
Dionica je vrijednosni papir, odnosno pismena isprava ili elektronski
zapis koja svojim vlasnicima daje točno utvrđena prava ali i obveze. npr.
pravo na stjecanje dividende i pravo na odlučivanje u organima društva.
Kupovinom dionica postajemo suvlasnikom društva čije smo dionice kupili
- zato se dionice i zovu vlasničkim papirima. Izdavanjem dionica na tržištu
od ulagača se prikupljaju novčana sredstva potrebna za financiranje poslovanja
i razvoja. Izdavanje dionica je najlakši način da dođemo do kapitala.
Minimalni iznos na koji dionica glasi je 5 € .
S obzirom na vrstu dionice možemo podijeliti na:
• dionice na ime i
• dionice na donositelja
Dionice na ime izdaju se radi pravne sigurnosti tada kada nije potpuno
uplaćen nominalni iznos dionice ili veći iznos od nominalnog. To su dionice
u kojima se imenom naznačuje osoba imatelja dionice.
Dionice na donositelja su dionice kojima osoba stjecatelja nije naznačena.
S obzirom na prava koje daju dionice možemo podijeliti na:
• redovne dionice i
• povlaštene dionice
Redovne dionice su one koje se izdaju u društvu te daju imatelju imovinska
i upravljačka prava: imovinska prava, pravo na dividendu, pravo na isplatu
ostatka likvidacijske ili stečajne mase, pravo prvenstva pri upisu novih
emisija dionica, pravo sudjelovanja i pravo glasa na skupštini, pravo
na obaviještenost o radu društva i sl.
Povlaštene dionice daju imatelju neka posebna prava i prednosti prema
imatelju redovnih dionica. One daju pravo prvenstva pri isplati dividende
i stečajne mase.
Povlaštene dionice možemo podijeliti na:
• participativne i
• kumulativne
Participativne dionice svom imatelju daju pravo sudjelovanja u podjeli
dividende ili dobiti koja pripada imateljima redovnih dionica.
Kumulativne dionice imatelju daju pravo na naplatu neisplaćenih zaostalih
dividendi prije nego što se te zaostale dividende podijeli imateljima
redovnih dionica.
Posebna vrsta povlaštenih dionica su dionice bez prava glasa. To su dionice
koje imatelju daju pravo sudjelovanja u podjeli dobiti ali ne daju pravo
glasa u skupštini društva. Interes imatelja dionica bez prava glasa je
u tome da dobije dividendu a ne sudjeluje u riziku gubitka.
Obveznica je dugoročni dužnički vrijednosni papir. To
je dužnički financijski instrument jer kupac obveznice (na primarnom tržištu)
posuđuje iznos na koji obveznica glasi njezinu izdavatelju (emitentu obveznice).
Izdavatelj obveznice tijekom utvrđenoga vremenskog razdoblja imatelju
obveznice godišnje plaća utvrđeni iznos kamata a o dospijeću obveznice
i iznos na koji obveznica glasi. Za obveznicu možemo reći da je kreditno
sredstvo jer posuđujemo novac emitentu a kao naknada za posuđen novac
dobivamo kamate te možemo trgovati obveznicom na sekundarnom tržištu kapitala.
Cijena obveznice ne iskazuje se izravno kao cijena koštanja već u postotku
nominalnog iznosa na koji obveznica glasi (vidi Tablica 1.)
"Npr. ako obveznica glasi na 1000 kuna, njezina cijena od 100
znači da kupac mora platiti 100% nominalnog iznosa na koji obveznica glasi,
tj. 1000 kuna. Cijena od 95 znači 95% nominale, tj. 950 kuna dok cijena
od 105 znači 105% nominalnog iznosa na koji obveznica glasi tj. 1050 kuna.
Kad se obveznicom trguje po cijeni ispod 100% kažemo da se obveznica trži
uz diskont, a ako se obveznicom trguje po većoj cijeni od 100% kažemo
da se obveznicom trguje uz premiju."
Podjela obveznica: Postoji mnoštvo kriterija prema kojima
se obveznice mogu podijeliti. Tako se s obzirom na vlasnika mogu podijeliti
na obveznice na ime i obveznice na donosioca; s obzirom na kamatu, razlikuju
se obveznice s fiksnom kamatom, s promjenjivom kamatom i obveznice bez
kupona; s obzirom na otplatu, obveznice mogu biti s jednokratnim dospijećem
i s anuitetnom otplatom; s obzirom na osiguranje, one mogu biti osigurane
(npr. hipotekom, zalogom opreme i sl.) ili bez osiguranja (tzv. zadužnice)
itd. Međutim, najvažnija podjela je ona s obzirom na izdavatelja obveznice:
korporativne obveznice (obveznica poduzeća) i obveznice javnog sektora
(državnih obveznica).
3.2. Hibridni (izvedeni) vrijednosni papiri
Hibridni vrijednosni papiri nazivaju se još i financijske izvedenice
a to je posebna grupacija vrijednosnih papira izvedenih iz drugih klasičnih
oblika vrijednosnih papira (obveznice i dionice). Kombinacijom obveznica
i dionica nastaju hibridni vrijednosni papiri u koje se ubrajaju :
1. preferencijalne dionice
2. participativne obveznice
3. izvedenice (prava, opcije, varante i futurese)
Preferencijalne dionice su tipičan oblik hibridnog vrijednosnog papira.
Imatelji preferencijalnih dionica ostvaruju određena povlaštena prava
u odnosu na imatelje običnih dionica. Osnovna prava preferencijalnih dionica
ostvaruju se kroz prioritet isplate dividende. Te prioritet pri isplati
iz likvidacijske mase.
Participativne obveznice jesu obveznice kojima se ostvaruje pravo njezinog
pretvaranja u dionicu ili prvokupa dionice.
Izvedenice
Prava su izvedeni vrijednosni papiri kojima se trguje
na sekundarnim tržištima kapitala. Vlasnici prava ostvaruju mogućnost
prvokupa novoemitiranih dionica nekog poduzeća isključivo uz privilegiranu
cijenu.
Opcije su vrijednosni papir u obliku pisanog ugovora
kojim vlasnik opcije ostvaruje određeno pravo na kupnju i prodaju vrijednosnog
papira u unaprijed utvrđenom roku i unaprijed utvrđenoj cijeni. Opcija
ima cijenu pa se stoga njome može trgovati na burzi ili OTC tržištu.
Varanti su dugoročne opcije za kupnju dionica. Oni
sadrže određene pogodnosti koje se nude uz emisiju vrijednosnih papira
kako bi se njima utjecalo na povećanje prihoda odnosno smanjenje troškova
prilikom prikupljanja kapitala. Varante izdaju poduzeća, a najčešće su
sastavni element uz emisiju obveznica ili preferencijalnih dionica.
Futurese (ročnice) su terminski
ugovori koji se sklapaju između kupca i prodavatelja, a vezano uz prodaju
odnosno kupnju nečega u budućnosti po cijeni koja se unaprijed odredi.
Razlikujemo robne ročnice, ročnice na kamatne stope, ročnice na strane
valute i ročnice na indekse dionica.
4. KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE
Izdavanje i trgovanje vrijednosnim papirima pod stalnim je nadzorom
Komisije za vrijednosne papire (Croatian Securities Exchange Commission
– CROSEC). Ona je osnovana 11. listopada 1996. g. radi uređenja, nadzora
i razvoja hrvatskog tržišta kapitala. Komisija je samostalna i neovisna
institucija odgovorna Hrvatskom saboru (a ne Vladi) što joj osigurava
potrebnu političku neutralnost. Sabor imenuje njezine članove, koji jedanput
godišnje podnose izvještaj o svom radu.
Komisija se sastoji od pet članova, od kojih je jedan predsjednik Komisije.
Predsjednika i ostale članove Komisije imenuje i razrješava dužnosti Hrvatski
sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.
Njezina zadaća je izrada prijedloga zakona vezanih za tržište kapitala,
odluke i rješenja o izdavanju dozvola brokerskim kućama i ovlaštenim posrednicima
pri trgovini vrijednosnim papirima, briga o pravilnom radu Središnje depozitarne
agencije , nadzor poslovanja burzi i uređenih javnih tržišta te tržišnih
sudionika. Komisija svakodnevno provjerava dali se svi sudionici na tržištu
kapitala pridržavaju propisanih pravila. Jedan od glavnih ciljeva komisije
za vrijednosne papire je širenje hrvatskog tržišta. Komisija prati sva
zbivanja na tržištu kapitala u Republici Hrvatskoj, a posebno se to odnosi
na Zagrebačku burzu i na Varaždinska burza.
Komisija za vrijednosne papire ima nekoliko odjela a to su:
Odjel za praćenje izdavanja vrijednosnih papira obrađuje zahtjeve za
odobrenje prospekata o izdavanju vrijednosnih papira javnom ponudom i
privatnim izdanjem, evidentira i prati povećanja temeljnog kapitala dioničkih
društava bez odobrenja prospekta…
Odjel za uređenje tržišta vrijednosnih papira obrađuje zahtjeve za izdavanje
dozvola ovlaštenim društvima, brokerima i investicijskim savjetnicima,
nadgleda rad burzi i uređenih javnih tržišta, prati rad Središnje depozitarne
agencije...
Odjel za praćenje investicijskih fondova obrađuje zahtjeve za izdavanje
dozvola društvima za upravljanje investicijskim fondovima
Odjel za nadzor prati, kontrolira i nadzire sve sudionike tržišta kapitala,
te predlaže primjenu zakonom određenih mjera i postupaka pred nadležnim
upravnim i sudskim tijelima.
ZAKLJUČAK
U svakodnevnoj upotrebi izraz vrijednosni papir nije precizno definiran
pa postoje razlike u zakonodavstvima pojedinih država, a postoje razlike
i u znanstvenom pristupu.
Pojedini vrijednosni papiri nastaju u drugoj polovici 19. st. Kao zajednički
naziv za mnogobrojne papire koji su cirkulirali u prometu, a bili su nositelji
u njima upisanih prava.
Vrijednosni papiri pojavljuju se na primarnom i na sekundarnom tržištu.
Na primarnom oni se prvi put nude potencijalnim kupcima. Emisijom papira
i njihovom prodajom izdavatelj pribavlja novčana sredstva, mobilizirajući
tako raspršena sredstva u gospodarske svrhe. Za razliku od toga, na sekundarnom
tržištu trguje se vrijednosnim papirima koji su već planirani.
Instrumenti kojima se trguje na hrvatskom tržištu kapitala su dionice,
obveznice i hibridni vrijednosni papiri. Dionica je vrijednosni papir,
odnosno pismena isprava ili elektronski zapis koja svojim vlasnicima daje
točno utvrđena prava ali i obveze a obveznica je dugoročni dužnički vrijednosni
papir jer kupac obveznice posuđuje iznos na koji obveznica glasi njezinu
izdavatelju. Izdavatelj obveznice tijekom utvrđenoga vremenskog razdoblja
imatelju obveznice godišnje plaća utvrđeni iznos kamata a o dospijeću
obveznice i iznos na koji obveznica glasi.
Hibridni vrijednosni papiri nazivaju se još i financijske izvedenice a
to je posebna grupacija vrijednosnih papira izvedenih iz drugih klasičnih
oblika vrijednosnih papira (obveznice i dionice). Kombinacijom obveznica
i dionica nastaju hibridni vrijednosni papiri u koje se ubrajaju: preferencijalne
dionice, participativne obveznice i izvedenice (prava, opcije, varante
i futurese).
Izdavanje i trgovanje vrijednosnim papirima pod stalnim je nadzorom Komisije
za vrijednosne papire (Croatian Securities Exchange Commission – CROSEC).
Komisija je samostalna i neovisna institucija odgovorna Hrvatskom saboru
(a ne Vladi) što joj osigurava potrebnu političku neutralnost. Sabor imenuje
njezine članove, koji jedanput godišnje podnose izvještaj o svom radu.
LITERATURA
Knjige:
1. Denis Alajbeg i Zoran Bubaš: Vodič kroz hrvatsko tržište kapitala
za građane; Institut za javne financije, Zagreb 2001.g.
2. Foley, Bernard: Tržišta kapitala, Mate d.o.o. Zagreb 1993.g.
3. Marijan Cingula i Marina Klačmer: Financijske institucije i tržište
kapitala, TIVA, Varaždin 2003.g.
4. Veselica V. i dr.: "Vrijednosni papiri u gospodarskoj i pravnoj
praksi", Inženjerski biro d.d., Zagreb, 1998.g.
Internet:
1. www.nn.hr
2. www.crosec.hr
3. www.rast.hr
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|